Bez oskudnosti, nema ekonomije. Koliko vrijedi vazduh? Ništa, zato što ga ima u izobilju, svuda. Koliko vrijedi vazduh pod vodom? Mnogo, jer ga nema, ili je oskudan.
Bez oskudnosti, nema ekonomije. Niko ne plaća za ono što je dostupno svima, niti smatra da je vrijedno. Sve što je u izobilju, uzima se zdravo za gotovo. Sve što košta (živaca, truda, novca, vremena) dobija na vrijednosti.
Iako je ekonomija oskudnosti sramota modernog čovječanstva, to je činjenica sa kojom živimo. Kakva bi bila vrijednost kredita u banci ako nema kamate i žiranata? Kakva bi bila vrijednost automobila da ništa ne košta? Kakva bi bila vrijednost novca kada bi jedna novčanica mogla kupiti sve?
Ako želite uspjeti, bavite se prodajom nečeg što je oskudno. Nečeg što ne nudi svaki drugi komšija u vašem selu, i što ne kupuje svaki drugi čovjek u selu. Ako se želite mučiti, bavite se prodajom nečega što svi već prodaju, u izobilju.
Biti prvi u nečemu je neuporedivo bolje nego biti bolji. Prve svi pamte – bolje rijetko ko. Prvi su original – drugi su samo drugi.
Primjera je bezbroj. Evo ih nekoliko:
Ko je bio prvi čovjek na mjesecu? Nil Armstrong. Ko je bio drugi čovjek na mjesecu?
Koji je prvi namaz od čokolade i lješnjaka? Eurokrem. Koji je drugi namaz od čokolade i lješnjaka?
Koje su prve mačo cigarete? Marlboro. Koje su druge mačo cigarete?
Koja je prva onlajn knjižara? Amazon. Koja je druga online knjižara?
Koji je prvi rieliti šou? Veliki brat. Koji je drugi rieliti šou?
Prvi stvaraju nove vrijednosti, ideje i pokrete, koji osvajaju sljedbenike i obožavaoce. Drugi ulažu ogromno vrijeme i novac da postanu bolji od prvih, iako ih to nikada ne može učiniti prvima. Jer prvi su hrabrost, oni koji režu kroz džunglu, a drugi su oni koji smišljaju bolje alatke za rezanje.
Smislite danas u čemu ćete biti prvi, i uradite to. Ako vam treba inspiracija, pogledajte prvu magnetnu slagalicu.
Svjetska ekonomska kriza je top tema medija ovih dana. Sve teorije na stranu, jedno je sigurno: potrošači (svi mi) imaju ili će imati sve manje novca kojim raspolažu.
A kad potrošači imaju manje novca, tada počinju da režu sve ono što im u životu zapravo i ne treba. Ali ono što će im uvijek trebati je:
1) hrana
2) piće
3) odjeća i obuća
…po prihvatljivoj cijeni za prihvatljiv kvalitet.
U prevodu, „brendovi“ su out, praktičnost je in. Potreba je svedena na realno moguće, a ne na maštanje. Jedinstvena prilika za afirmaciju i pokretanje jake domaće proizvodnje koje u budućnosti može završiti sa – jakim domaćim brendovima.
Juče je objavljena vijest o završenom glasanju za Superbrendove u BiH.
Kako na zvaničnom Superbrands sajtu kažu, oznaka „Superbrand“ pomaže potrošaču pri odabiru proizvoda. To je možda i tačno, u onoj mjeri u kojoj potrošaču pomaže bar kod, ili naljepnica „BiH“ na autu.
Brand je brand (ili superbrand) zato što potrošač tako misli, a ne zato što nosi naljepnicu „ja sam brend“. Status brenda je nešto što se zaslužuje, a ne nešto što se osvaja glasanjem. To znaju svi brendovi koji to zaista jesu, i stoga ne učestvuju u ovoj šaradi koja svoj poslovni model zasniva na egotripu neiskusnih ili neuspješnih kompanija, pod plaštom interesa potrošača.
Izgleda da koncept „smršajte 12 kg za samo 7 dana“ još uvijek predstavlja odličan mamac, čak i kada je marketing u pitanju.
Ali bilo je tu još mnogo sličnih stvari koje spadaju u istu košaricu: Banjaluka je prvi grad u BiH koji je uveo automatsko plaćanje parking mjesta, prvi grad u BiH koji je reformisao servis za građane, prvi grad u BiH koji je potpisao sporazum o smanjenju emisije štetnih gasova, prvi grad u BiH koji je pristao da učestvuje u globalnom događaju Earth Hour, i tako dalje. Ukratko, prvi grad u mnogo čemu.
Većina tih stvari rezultat je vizije trenutnog gradonačelnika – Dragoljuba Davidovića – kojem Banjaluka duguje vjerovatno više nego država MMF-u (čak i uz sve kritike na njegov rad kojih i sam imam previše).
Ali, Banjaluci sada nedostaje marketing strategija, odnosno konačan odgovor na dva jednostavna pitanja:
Kome je ovaj grad prvenstveno namijenjen?
Zašto bi ti ljudi u njemu živjeli, a ne negdje drugo?
Moj prijedlog je da odgovor na prvo pitanje bude - mladim ljudima otvorenog uma. Zašto? Jer baš takvi ljudi u zemlji a i cijeloj regiji nemaju svoje utočište, a čine najproduktivniji dio stanovništva.
Odgovor na drugo pitanje je zapravo strategija privlačenja i zadržavanja baš tih ljudi. A to u budućnosti može izgledati otprilike ovako:
Grad Banjaluka traži inovaciju u svemu što radi. Umjesto da postavljamo ružne oznake za gradska odredišta, raspisujemo konkurs za najbolji dizajn gradske signalizacije. Takođe insistiramo da gradske parkove i izletišta dizajniraju profesionalni pejzažni arhitekti.
Grad Banjaluka podržava savremeno akademsko obrazovanje. U saradnji sa Univerzitetom, Grad redovno finasnira predavanja i seminare vodećih svjetskih imena u oblasti ekonomije, informacionih tehnologija, i medicine. Pored toga, 1000 stipendija godišnje je obezbjeđeno za sve srednjoškolce iz BiH sa prosjekom 5 i fantastično napisanim sastavom iz oblasti društvenih nauka.
Grad Banjaluka podržava sport i umjetnost. Izgrađena je Otvorena galerija od 5.000 m2 namijenjena svim umjetnicima koji trebaju dio prostora da se izraze, a tu je i sportski kompleks opremljen najsavremenijom infrastrukturom.
Grad Banjaluka voli turiste. Posebni kvartovi grada imaju specijalne dozvole za rad u trajanju od 24h dnevno, i mogućnost da se angažuju vodiči za ludi dnevni i noćni provod.
Grad Banjaluka otvara vrata svim svjetskim kulturama. Sve kulturne i umjetničke grupe iz inostranstva uživaće besplatan smještaj tokom svog prvog dolaska.
Zvuči kao naučna fantastika? Naravno. Tako su zvučali i mobilni telefoni prije 30 godina. Ali je neko imao neku petlju.
Čini mi se da g-din Davidović ima istu takvu. Uz malo pravih začina, Banjaluka za 10 godina može biti regionalni šampanjac.
Diskusija između mene i „Daniela“ u četiri čina (počinje sa Mail#1, odnosno imejlom koji mi je pao sa neba). Inače, riječ je o ponudi za nekakvo web oglašavanje, ili šta već.
Mail #1
Paket dokumenata za upravu - odštampati i predati upravi
Poštovani!
U prilogu šaljemo paket dokumenata za upravu. Hoćete li, molim Vas, nakon što primite ovu poruku, odštampati i predati upravi na razmatranje.
Po običaju, sve što preuzmemo od zapada, uredno izopačimo. Ako je u originalu ideja dobra, ovdje će biti loša, a ako je u originalu loša, ovdje će biti katastrofalna.
Jedno od to dvoje se svakako dogodilo sa domaćom verzijom vanjskog oglašavanja, ili ti bilborda.
Logički gledano, ako imate više bilborda, više ćete zaraditi na njihovom iznajmljivanju, a klijenti imaju više prostora da se oglašavaju. Zar ne?
Ne.
Ljudi primjećuju rijetke pojave, i ignorišu stvari koje se nalaze posvuda.
Kada bi u gradu bilo samo 10 bilborda, svi bi ih, bez sumnje, primjetili – prosto zato što iskaču iz svoje okoline. Ali kada broj bilborda postane ozbiljna konkurencija drveću (uključujući nisko rastinje), to više niko ne primjećuje. I što više broj bilborda raste, to je ignorisanje veće.
Domaće bilbord kompanije bi trebale postati svjesne ove činjenice, i pronaći novi poslovni model u svjetlu činjenice da sve više klijenata želi platiti samo „top lokacije“ (čitaj: one koje iskaču iz svoje okoline).
Po meni, imaju dva izbora: 1) smanjiti broj bilbord površina za 50% i povećati cijenu preostalih za 50% i 2) pronaći što više mesnica, butika i cvjećara koje će po jeftinoj cijeni zakupiti lokacije koje drugi ne žele.
Izuzev činjenice da simpatičnoj curici u reklami ne ide „č“ od ruke, što baš i nije tipično za sve dijelove BiH, sve ostalo je pun pogodak. Zašto? Jer lojalnim potrošačima kaže „Super je što kupujete Violetu“, a potencijalnim „Evo razloga da razmotrite Violetu“. Sve to simpatično osmišljeno i školski producirano.
Prema poslednjem istraživanju agencije GfK, u BiH Internet koristi više od milion ljudi (tačna cifra je 1.055.000 korisnika). To je otprilike četvrtina ukupne populacije, među kojom svaki treći čovjek ima garantovano višu kupovnu moć (oko 360.000 domaćinstava, odnosno trećina ukupnog broja korisnika, ima Internet priključak).
Naravno, domaće kompanije su još daleko od toga da smišljaju strategije kojima će kapitalizirati na ovoj činjenici. Iako se jake Internet kampanje mogu pokrenuti sa praktično ništavnim troškovima u odnosu na tradicionalno oglašavanje, kod naših kompanija još uvijek je aktuelna „novinska“ percepcija interneta – plasiraj baner na neke sajtove u kojem piše isto ono što i u oglasu u novinama, i linkuj ga na korporacijsku stranicu sa smaračkim tekstom.
Ono što ne razumiju jeste da se uspješne Internet kampanje baziraju na pružanju korisnog sadržaja, a ne blještavih oglasa koji ne vode (ne linkuju) ničemu korisnom.
Za pozitivan primjer, pogledajte ovu online nagradnu igru Jelen piva. Zabavno, interesantno, i vrijedno svakog banera za oglašavanje.
Riječ čije značenje svi poznaju, ali je mahom ne vole.
Zato je smišljen dobrozvučeći i nejasan eufemizam „PR“ (ili u jednako nejasnom prevodu, odnosi s javnošću).
Istražujući na ovu temu, naišao sam na sjajnu rečenicu u wikipedijinom članku o propagandi, koja savršeno potkrepljuje ovu tezu:
Advertising and public relations can be thought of as propaganda that promotes a commercial product or shapes the perception of an organization, person or brand, though in post-World War II usage the word „propaganda“ more typically refers to political or nationalist uses of these techniques or to the promotion of a set of ideas, since the term had gained a pejorative meaning, which commercial and government entities couldn’t accept.
Propaganda je savršeno legitimna praksa koja postoji otkako i čovjek. Danas se sprovodi više nego ikad, ali pod fensi imenom koje svako tumači kako mu padne na pamet.
MARKER je moja lična želja da označim i podvučem bitne teme za razvoj marketinške prakse u BiH, ali i generalno. Ako vam je tema interesantna, ako se slažete ili ne slažete, napišite komentar. Biće interesantnije.
Oskudnost.
Објављено од стране Perica Vuković 
Biti prvi u nečemu je neuporedivo bolje nego biti bolji. Prve svi pamte – bolje rijetko ko. Prvi su original – drugi su samo drugi.
Објављено од стране Perica Vuković 
Svjetska ekonomska kriza je
Објављено од стране Perica Vuković 
Juče je 
Nedavno je na 
Prema poslednjem istraživanju agencije GfK, u BiH Internet koristi više od milion ljudi (tačna cifra je 1.055.000 korisnika). To je otprilike četvrtina ukupne populacije, među kojom svaki treći čovjek ima garantovano višu kupovnu moć (oko 360.000 domaćinstava, odnosno trećina ukupnog broja korisnika, ima Internet priključak).
Ukratko, propaganda.